Foto: DoD
Dobri i loši đaci balkanskog obdaništa?
Samo godinu dana od burne promene režima i dolaska na vlast prozapadne vlade Zorana Zaeva, Makedonija je postigla sporazum oko svog novog imena sa Grčkom. U nedelju 30. septembra saznaćemo kuda kako Makedonija, ali i sam Zaev koji je, čini se, povezao svoju političku karijeru sa uspehom referenduma.
Negde tokom ovog perioda i Srbija postiže ranije teško zamislivo ubrzanje na polju pregovora sa Kosovom.
Kod nas, međutim, ni dogovor, ni bilo kakav referendum nisu na vidiku, pa je i politička sudbina predsednika Republike daleko izvesnija nego ona premijera Makedonije.
Dok se Makedonija i Grčka nalaze na dobrom putu da posle referenduma svoje strateške odnose uzdignu na najviši mogući nivo odbrambenog savezništva, Kosovo i Srbija, iako deklarativno razmatraju tzv. „kreativna“ rešenja, veoma lako mogu da ostanu zatočeni u balkanskom limbu.
Ukoliko Makedonija, posle referenduma na kojem planiraju da jednim pitanjem ubiju tri muve (EU, NATO i promena imena), integriše svoju armiju u NATO, time bi postala 30. članica ovog saveza.
NATO bi uključivanjem četvrte bivše jugoslovenske republike (posle Slovenije, Hrvatske, Crne Gore) konsolidovao svoje južno krilo, a Srbija bi sa Kosovom dobila novog NATO suseda. Da li i kako bi ova nova situacija uticala na položaj Srbije?
Makedonija u svim svetskim medijima
Poređenja radi, stalni sastav makedonske vojske manji je 20 puta od istog sastava Grčke. Vrednost makedonske ekonomije manja je od Bugarske oko 5, a od Rumunije čak 17 puta. Veliki broj Makedonaca veruje da će sa rešavanjem spora oko imena krenuti nekim novim putem ekonomskog prosperiteta.
Tokom septembra, Skoplje su posetili Federika Mogerini, Sebastijan Kurc, Angela Merkel, generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg, a čini se da vrhunac predstavlja poseta šefa Pentagona Džejmsa Matisa 12 dana pre glasanja.
Ovu posetu prati posebno oštra intonacija po pitanju mogućeg ruskog mešanja u referendum u Makedoniji koju je Matis naglasio pre dolaska. Matis je posle susreta posebno skrenuo pažnju na to da će SAD i Makedonija raditi na jačanju sajber zaštite od očiglednih stranih uticaja, ne navodeći eksplicitno na koga tačno misli.
Pre njega, još konkretnija opomena stigla je od njegove zamenice Laure Kuper zadužene za Rusiju koja je navela da je Pentagon upoznat sa prilivima na račun pojedinaca i organizacija koje stižu iz Rusije kako bi se opstruirao septembarski referendum.
Iznos koji je Makedonija primila na kontu jačanja vojne sposobnosti od 1991. godišnje iznosi, po njenim rečima, oko 750 miliona američkih dolara.
Sakaš li NATO? Velika većina Makedonaca za dogovor sa Grčkom
I dok ruski Sputnjik u svom stilu najavljuje da će neverovatnih ”80 do 90% građana Makedonije bojkotovati referendum” ne pozivajući se ni na kakve izvore za ove hrabre procene, najnovije istraživanje javnog mnjenja od strane Međunarodnog republikanskog instituta (IRI) pokazuje malo preciznije stanje.
Rezultati ovog itraživanja pokazuju d 57% ispitanika smatra da su dobici od prihvatanja promene imena veći od štete koju promena donosi. Jasno opredeljenih 49% birača planira da glasa u korist promene imena, dok će 22% glasati protiv.
Za razliku od Sputnjikovih slobodnih procena, najnovije reprezentativno istraživanje koje su sproveli Makedonski centar za međunarodnu saradnju i Institut za demokratiju Societas Civilis upućuje na to da će nešto ispod 30% glasača odustati od glasanja na referendumu. Od građana koji ne bi glasali, njih oko 60% želi otvoreno da bojkotuje proces, dok njih 27% jednostavno nije zainteresovano.
Trenutno 57,8% je sigurno da bi glasalo u nedelju 30. septembra (od toga 52,4% etničkih Makedonaca i 70,6% etničkih Albanaca).
Od tog procenta onih koji bi glasali, 70,8% bi glasalo u korist sporazuma sa Grčkom, odnosno za članstvo u EU i NATO. Broj neodlučnih procenjen je na 11,2%.
Kakve su koristi za Makedoniju, a kakve za ostale?
Jasmina Trajkoska, docent sa Fakulteta političkih nauka iz Skoplja, u izjavi za Talas naglašava da se moguće priključenje Makedonije NATO-u ne tiče samo mira i bezbednosti već i onoga što je ”centralni fokus NATO-a posle Hladnog rata”, a to je način na koji se usvajaju javne politike liberalno-demokratskim sredstvima.
Jasmina Trajkoska
”Najveća korist od članstva po mom mišljenju je upravo u učenju i usvajanju novih vrednosti zarad postizanja kako unutrašnjih, tako i spoljnih političkih ciljeva, stvaranje sigurnijih podsticaja za ulaganje, posebno za ulaganje u infrastrukturu.”
Još jedan sagovornik Talasa, Marko Savković, programski direktor Beogradskog fonda za političku izuzetnost (BFPE) ukazuje na širi značaj članstva za budućnost i održivost Makedonije.
Marko Savković
Ovo moguće članstvo je garancija granica same Makedonije. Pretpostavka je da će ”manjinske zajednice, a pre svih albanska, biti spremnije da vežu svoju budućnost za zemlju koja postaje članica NATO-a.”
Značaj ovog procesa za ceo region Trajkoska vidi u ”prevazilaženju gorkih sukoba koji su još uvek u sećanju ovdašnjih generacija. Ovo je važno kako bi se izgradio politički sistem utemeljen u evro-atlantskim vrednostima, što praktično, između ostalog znači i veću decentralizaciju u što profeionalnijem procesu donošenja odluka.”
Za Savkovića, posebno važan aspekt je i ”povratak sektora bezbednosti pod demokratsku i civilnu kontrolu jer je ovo ključni aspekt kojim se liberalne demokratije razlikuju od autokratija.”
On takođe smatra da može da se stvori značajan pozitivni politički momentum koji bi Srbija trebalo da iskoristi:
”Ako se pokaže da je moguće rešiti jedan problem koji traje četvrt veka, zašto ne bi bilo moguće rešiti drugi – jednako, ako ne i više kompleksan. Gledano na duži rok, pretpostavka je da ulaskom Makedonije u NATO, ideja i perspektiva “Velike Albanije” – odnosno takav nacionalni projekat koji ima maksimalističke ciljeve – trpi prvi veliki udarac, odnosno biva umanjen.”
Primer Makedonije i Grčke bi, po mišljenju Trajkoske, trebalo da slede i Srbija i Kosovo:
”Do rešenja se dolazi pregovorima bez potrebe za korišćenjem drugih metoda koje su nedavno predlagani kao što su razmena teritorije ili odlaganje dogovora. Zajednička odgovornost svih političara u regionu je da donose odluke koje će značiti veću saradnju i solidarnost u regionu.”
Entuzijazam je zdrav jer je potreban za dalje reforme
Iako ne treba očekivati da se preko noći mogu postići magični ekonomski rezultati, ne treba zanemarivati dalji reformski entuzijazam koji može da prožme makedonsko društvo ukoliko pobedi potvrdni odgovor.
Već smo pisali o tome da, čak i kada bismo ubrzo postigli pravno obavezujući sporazum sa Prištinom, to teško da preko noći može da stvori društvo prosperiteta u Srbiji.
Pozitivan ishod referenduma svakako može da kreira pogodnu političku klimu za sprovođenje još bržih i odlučujućih reformi. Ovakav tempo može pozitivno da utiče na priliv stranih investicija u Makedoniju, na privredni rast i na životni standard naših suseda.
Srbija ima značajne trgovinske odnose sa Makedonijom. Unapređenje poslovnog ambijenta može samo još pozitivnije da utiče na odnose naše dve zemlje.