Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: iStock


U Srbiji i dalje postoji veliki broj državnih preduzeća koja posluju u najrazličitijim industrijskim granama, od bankarstva i osiguranja do proizvodnje električne energije, rudarstva i hotelijerstva.

Neka od ovih preduzeća posluju profitabilno, ali neka od njih već godinama posluju sa gubitkom i imaju visoke akumulirane dugove. Čak i ova profitabilna preduzeća često nisu u najboljem stanju – ne ulažu dovoljno u svoje kapacitete (na primer, ulaganja u EPS-u su već godinama niža od amortizacije) ili imaju lošije poslovne rezultate od konkurencije (npr Telekom u odnosu na Telenor).

Pored toga, ova državna preduzeća često imaju negativan uticaj na privatni sektor u kome posluju – npr. banje i lečilišta u državnom vlasništvu ne rade samo sa bolesnicima i ljudima na oporavku već posluju kao pravi hoteli sa svim mušterijama. Na taj način odvlače značajan deo gostiju od privatnog smeštaja i hotela, što postižu jer mogu da ponude jeftinije usluge zato što su besplatno dobili na korišćenje zgrade i opremu u državnom vlasništvu i time što dobijaju zagarantovani prihod od državnog zdravstvenog fonda.

Ovde je lista najvažnijih preduzeća koje bi Republika Srbija trebalo da privatizuje. Primetićete vrlo brzo da sva ova preduzeća već funkcionišu na tržištu, ali da im je potreban dobar menadžment i često nov kapital za ulaganja.

Nijedno od ovih preduzeća nije osnovano da bi se prevazišao neki od udžbeničkih „tržišnih grešaka“, situacija u kojim bi državna intervencija mogla da poveća društveno blagostanje. Ova preduzeća su i dalje u državnom vlasništvu i bez postojanja bilo kakvog valjanog razloga za to.

 

1. Komercijalna banka

Foto: iStock

U ovoj 3. po veličini banci u Srbiji, Republika Srbija ima vlasnički udeo od skoro 42%. Važni manjinski akcionari su EBRD i IFC, što je značajna srećna okolnost po Komercijalnu banku.

Ovi akcionari uticali su na postavljanje nazavisnog menadžmenta, što je dovelo do toga da Komercijalna banka bude jedina državna banka koja do sada nije propala dajući kredite po političkoj liniji koji kasnije nisu mogli da se naplate. Sudbine Agrobanke i Razvojne banke Vojvodine, kao i jedan izveštaj Saveta za borbu protiv korupcije, te 800 miliona evra duga koji je pao na državu, ostaju trajni spomenici državnom igranju sa bankama.

 

2. Telekom Srbija

Telekom Srbija se pored telekomunikacija bavi i prenosom i kreiranjem medijskog sadržaja, a čak ima i firmu za obezbeđenje objekata. Poseduje ćerke firme u Crnoj Gori i Republici Srpskoj. Telekom je i dalje profitabilna firma (sa prošlogodišnjim neto profitom od 14,7 milijardi dinara), ali kao i druge firme iz ove oblasti, suočava se drugačijim navikama potrošača i sve većom konkurencijom, dok se u medijima postavlja pitanje da li je trenutna politika investicija dovoljna, pošto se gro dividende uplaćuje u budžet.

I ovde postoje ozbiljni problemi u poslovanju, te na primer Telenor sa manje od 800 zaposlenih ima profit 8,9 milijardi dok Telekom ima 12.000 radnika i profit od 14,7 milijardi.

 

3. Privredni kombinat Beograd (PKB)

Privredni kombinat Beograd je najveće poljoprivredno preduzeće na teritoriji Grada Beograda, pored ogromnog zemljišta poseduje i druge važne resurse za proizvodnju hrane. Međutim, od 2010. godine ovo preduzeće donelo je Beograđanima oko 70 miliona evra gubitka.

Opcija za privatizaciju ovog preduzeća ne mora da bude prodaja u jednom komadu – vrlo je mali broj preduzeća koja objedinjavaju ovako šarenoliku proizvodnju kao PKB. Bolje rešenje bilo bi razbijanje firme na manje povezane celine, koje bi se pojedinačne prodavale.

Ovim bi se omogućila veća konkurencija pri prodaji, što bi garantovalo višu cenu, ali bi i omogućilo domaćim poljoprivrednicima da prošire svoja imanja.

 

3. Poštanska štedionica

Poštanska štedionica je nekada bila specijalizovana za platni promet, u vlasništvu Pošte. Posle propasti državnih banaka 2012. u nju su prebačeni preostali krediti. Ne samo da banka nije znala šta sa njima jer se time ranije nije bavila, nego su i oni bili toksični, pa je nivo NPL (problematičnih kredita) visok.

Oko ¾ akcija pripada Republici Srbiji, a preostala ¼ Pošti. Umesto čiste privatizacije, moguće rešenje jeste i očistiti je od preuzetih kredita i vratiti je Pošti, pa njen status rešavati u skladu sa statusom JP Pošte Srbije.

 

4. Dunav osiguranje

Foto: Vikimedija, korisnik Mihailo79

U ovoj kompaniji za osiguranje država je vlasnik 45% kapitala, dok je ostatak i dalje društveni kapital. Dunav je u medijima čuven po aferi prekomernog stranačkog zapošljavanja, fiktivnih marketinških ugovora i kupovine skupog softvera koji nije korišćen.

Preduzeće trenutno jeste profitabilno (prema finasijskim izveštajima 2015-2017. imalo je profit od 2,4 milijarde dinara) ali je zato 2011-2014. imalo akumulirani gubitak od skoro 3,4 milijarde.

 

5. RTB Bor

RTB Bor je dokaz da možete biti siromašni iako posedujete rudnik zlata, a direktor Spaskovski poznat je kao neko ko nikada ne promaši partiju na vlasti. Pored pitanja isplativosti nove topionice, postavlja se i pitanje adekvatnosti investicija u zaštitu životne sredine, posebno vezano za jalovišta (videti novi izveštaj Fiskalnog saveta o investicijama u životnu sredinu).

RTB se inače sprema za privatizaciju, ali da li će do toga zaista i da dođe ostaje da vidimo. Firma i dalje zapošljava oko 1.000 radnika viška, ima ogromne dugove, ali uspeva da servisira sovje kratkoročne obaveze, delimično usled visokih cena bakra.

 

6. Petrohemija

Ovo preduzeće je u 2016. imalo neto gubitak od 5,2 milijarde dinara ali i akumulirani gubitak iznad vrednosti kapitala od 56,9 milijardi dinara. Zbog ovako lošeg poslovanja, šanse za njegovu uspešnu privatizaciju su relativno male, iako mediji pišu o potencijalnim investitorima.