Vreme čitanja: 3 minuta

Foto: iStock, djmilic

PDV, porez na dodatu vrednost, plaćamo kao potrošački porez tj. taksu na svaki proizvod ili uslugu koju kupujemo. Standardna stopa PDV-a u Srbiji iznosi 20%, a umanjena 10% – za proizvode ili usluge koje su privilegovane.

Prosečan PDV koji plaćamo je 18%, kada uzmemo u obzir odnos proizvoda za koje plaćamo 20% i onih na koji PDV iznosi 10%. Već smo pisali o tome: čak i kada izuzmemo akcize na gorivo, alkohol i duvan (koje korisnike itekako koštaju), na kraju meseca ispada da pola plate dajemo državi – kroz porez na zarade, doprinose i posebno PDV.

Jasno je da su porezi jedan od osnovnih izvora državnih prihoda, te da PDV opstaje u svim zemljama sveta, ali u Srbiji svakako postoje neke nejasnoće.

 

Privilegovani: taksisti, kockarnice, gradski prevoz…i crkveni dezodorans

Istraživanje koje je Insajder sproveo prošle godine pokazuje da postoji više delatnosti koje su izuzete od plaćanja standardne stope PDV-a, a među njima – taksisti i kockarnice.

Nije tajna da taksisti (u Beogradu) imaju privilegovan položaj – pored ograničenog broja licenci za vožnju u Beogradu, tu su i određena minimalna cena prevoza kao i izuzeće od plaćanja PDV-a. To i dalje nije najčudniji primer.

Naime, kako piše Insajder, Srpska pravoslavna crkva u svojoj radnji na Terazijama prodaje proizvode koje nemaju nikave veze sa verskom delatnošću a koji su izuzeti od plaćanja PDV-a. Među njima su alkoholna pića, kao i dezodoransi, šamponi i balzami.

SPC je inače izuzeta od plaćanja PDV-a na delatnosti i imovinu u svrhu bogosluženja, ali teško da se može naći opravdanje za takav tretman kozmetike.

 

U međuvremenu, 20% porez na tampone i uloške

Dok taksisti, kockarnice i SPC dezodoransi ne podležu standardnoj stopi PDV-a, proizvodi koje žene moraju da koriste (jer da možemo da biramo, verujem da bismo se sve odrekle privilegije mesečnog krvarenja) ostaju u ovom sistemu.

Ženski higijenski proizvodi, tamponi i ulošci, nisu izuzeti od potrošačkog poreza. Autorka na našem blogu Tamara Vukov se već bavila ovim pitanjem i istakla da sistem u kojem su dnevne novine izuzete od plaćanja 20%, a tamponi ne, nema mnogo smisla:

„Menstruacija nije izbor, a svakako nije luksuz, stoga ni korišćenje higijenskih proizvoda ne predstavlja izbor.“

 

PDV u BiH 17%, u Mađarskoj 27%

Srbija ne odudara od proseka kada je reč o stopi PDV-a. Ipak, postoje zemlje u kojima je standardna stopa PDV-a niža nego kod nas kao što je slučaj sa Bosnom i Hercegovinom gde ona iznosi 17%.

U Evropskoj uniji postoji tzv. EU VAT Law ( European Union Value-Added Tax Law) koji propisuje minimalnu standardnu stopa PDV-a od 15%, kao i izuzeće koje ne sme da bude ispod 5%.

Neke od država članica odlučile su se za nižu stopu – najniža je u Luksemburgu (17%) dok je u susednoj Rumuniji 18%.

Najviši PDV plaća se u Mađarskoj gde je stopa čak 27%, zatim u Švedskoj, Danskoj i Hrvatskoj (25%).

 

Šta dobijamo za PDV koji plaćamo državi?

Sve dok postoje državni programi, bilo to zdravstvo, obrazovanje ili penzije, moraju da postoje i izvori njihovog finansiranja. To se ne dovodi u pitanje.

S druge strane, građani u Srbiji nemaju gotovo nikakav uticaj na to kako političari troše njihov novac – jedan od uzroka jeste i isplaćivanje neto plate uz obavezno državno zdravstveno osiguranje i druge doprinose. Da možemo da biramo, teško da bismo odabrali izdatke poput jarbola, fontana, jelki od 80.000 evra i ostalih novogodišnjih ukrasa.

Možemo li da zamislimo bolji sistem od trenutnog, gde uz prilično visoke poreze ne možemo da se pohvalimo kvalitetnim zdravstvom, obrazovanjem ili penzijama, ali možemo da se kockamo i kupujemo crkveni balzam bez plaćanja PDV-a?