Preuzeto sa portala Liberal.hr; autor: Mario Nakić
Foto: iStock
Baltičke zemlje (Estonija, Letonija i Litvanija) još od osamostaljenja 1990. imaju veliki problem depopulacije stanovništva. Estonija je 1990. godine imala 1,56 miliona, a 2017. 1,31 miliona stanovnika, što je smanjenje od 16% za 27 godine. Taj pad stanovništva delimično je uzrokovan negativnom stopom prirodnog priraštaja, ali mnogo više emigracijom stanovništva, pogotovo nakon ulaska u EU 2004. godine.
Međutim, stvari se poslednjih godina menjaju.
Estonija je 2015. godine prvi put zabeležila veći broj imigranata nego emigranata, a taj trend se nastavio i naredne dve godine. Prošle godine je Estonija, prvi put nakon sticanja nezavisnosti, zebeležila rast stanovništva.
Iako je prirodni priraštaj i dalje negativan, za ukupan rast stanovništva zaslužan je veliki rast imigracije. Prošle godine se iselilo ukupno 5.440 ljudi, dok se 10.470 uselilo u zemlju. Estonska imigracija je za godinana dana porasla za oko 80%. Kako je Estonija uspela da preokrene negativan trend u svoju korist?
Krenimo ispočetka.
Kao što smo već pisali, Estonija je 1996. bila slabije razvijena od Hrvatske, ali je imala političare odlučne u sprovođenju reformi koje će omogućiti brz rast privrede. Postavili su jednostavan i nizak flat porez (najjednostavniji poreski sistem među OECD zemljama).
Otvorili su tržište, privatizovali sve osim nekolicine ključnih kompanija – luke i energije. Privlačili su strane investitore niskim nametima i efikasnom javnom upravom kojom privreda raspolaže.Reformisali su obrazovni sistem po ugledu na skandinavske zemlje.
Estonija je danas treća na listi Indeksa ekonomskih sloboda u Evropi, ima najniži udeo javnog duga u BDP-u od svih zemalja EU, godišnji rast BDP-a preko 5%, najviše startapa po glavi stanovnika u Evropi, prva je na listi Međunarodnog indeksa privatne svojine među zemljama srednje i istočne Evrope, ima jednu od najnižih percepcija korupcije u svetu, a njeni učenici su na PISA testovima prvaci Evrope u matematici i prirodnim naukama.
Prosečna mesečna bruto plata u Estoniji trenutno iznosi oko 1.270 evra, što je još uvek značajno niže od proseka zapadnoevroskih zemalja, ali im se Estonija ozbiljno pribliđava. Danas je ona ubedljivo najrazvijenija država istočne Evrope.
Estonija je u periodu između 2015. i 2016. godine prihvatila preko 500 izbeglica s Bliskog istoka bez ikakvih problema. Njihovi vodeći političari su tada govorili da je „prihvatanje izbeglica neupitno, mi to moramo da uradimo.“
Budući da je zemlja imala veliki problem sa emigracijom stanovništva, a političari su shvatili da ne mogu da zaustave iseljavanje, okrenuli su se useljavanju. Estonija je usvojila otvorenu politiku migracija što je začudilo čak i birokrate u Briselu.
Evo šta su estonski mediji pisali o tome prošle godine:
„Na primer, ako osoba iz Vijetnama želi da postane kuvar u Estoniji, može da stigne u zemlju sa turističkom vizom. Lokalni restoran koji hoće da zaposli tu osobu treba da je prijavi Kancelariji za unutrašnje poslove i zaštitu granica – to je sve.“
„Estonija ima diplomatske ugovore o slobodi kretanja radne snage sa više od 60 zemalja, njihovo stanovništvo može da ostane tri meseca bez potrebe za vizom. Dok Estonija verovatno nije primamljivo mesto za rad ljudima iz Singapura i Monaka, mogla bi da predstavlja uzbudljivu priliku za one i Malezije ili Albanije.“
„Radimo na povećanju imigracije“, izjavila je šefica Kancelarije za državljanstvo i migraciju Ministarstva unutrašnjih poslova, Rut Anus.
U Estoniju najviše dolaze da žive i rade ljudi iz Finske, Ukrajine i Rusije, dok emigranti iz Estonije najčešće odlaze u Finsku i Ujedinjeno Kraljevstvo. Estonija je našla način da spase zemlju od depopulacije. Hoćemo li išta naučiti iz njihovog primera?