Foto: Galerija Vojnomedicinske akademije
Indeks korisnika zdravstvenih usluga u Evropi (Euro Health Consumer Index) upoređuje zdravstvene sisteme u Evropi na osnovu više kriterijuma poput vremena čekanja, rezultata i dostupnosti lekova. Naglasak je na zadovoljstvu korisnika – kvalitetu usluga, a ne na sveukupnom kvalitetu sistema. Od 2005. godine kada je indeks prvi put izračunat, Holandija se konstantno nalazi u top 3 zemlje po kvalitetu zdravstva, a godinama je na prvom mestu.
Nakon Holandije, na drugom mestu je već neko vreme Švajcarska.
Od 35 zemalja, Srbija ja trenutno 20. na listi.
Šta Holanđani i Švajcarci rade dobro, a šta bismo mi mogli da unapredimo?
Pored državnog, obavezno privatno osiguranje za sve Holanđane
Zdravstveno osiguranje u Holandiji podeljeno je na dva stuba: državno osiguranje pokriva jedan deo zdravstvenih usluga (npr. dugoročnu negu za starije ljude), dok je oko 40% zdravstvenih usluga pokriveno obaveznim privatnim osiguranjem. To znači da svi punoletni građani u Holandiji moraju da imaju privatno osiguranje kod neke od mnogobrojnih privatnih kompanija koje se međusobno takmiče, a koje su nezavisne od bolnica i drugih zdravstvenih ustanova.
Pored toga, u Holandiji postoji 160 klinika za primarnu negu koje su otvorene za operacije 24/7 i koje su lako dostupne svim Holanđanima, imajući u vidu veličinu njihove države.
U Švajcarskoj postoji samo privatno zdravstveno osiguranje
Za razliku od Holandije u kojoj je deo zdravstvenih usluga pokriven državnim budžetom, u Švajcarskoj postoji samo privatno osiguranje. Svi građani moraju da uplate određenu minimalnu sumu, a sve preko toga je stvar izbora.
Švajcarci mogu da biraju između državnih, subvencionisanih privatnih i privatnih bolnica i klinika, što podstiče konkurenciju – kako unutar kantona, tako i između njih.
Rezultat ovakvog zakonodavstva je to da čak 99,5% Švajcaraca ima zdravstveno osiguranje, dok se na zdravstvo izdvaja tek 2,7% BDP-a.
Poređenja radi, prema podacima SZO za 2014. ovaj procenat u Srbiji iznosio je 10,4.
Izdvajamo više novca od proseka EU ali i dalje nemamo kvalitetno zdravstvo
Podaci SZO pokazuju da Srbija na zdravstvo izdvaja 10,4% BDP-a ili 1,312 međunarodnih dolara po glavi stanovnika. Sva ova sredstva idu preko jedne ustanove – Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje (RFZO) te je državno osiguranje jedino koje je zakonski obavezno.
Srbija se nalazi na 20. mestu od 35 evropskih zemalja koje su obuhvaćene Indeksom, što je pomak u odnosu na 2016. godinu kada smo bili na 24. mestu.
Međutim, ovaj napredak je diskutabilan jer se kao jedna od glavnih novina navodi aplikacija „Moj doktor“ koja je praćena kontroverzom oko zaštite podataka o ličnosti o kojoj je govorio Poverenik Rodoljub Šabić. U kriterijumima se navodi da će primena ove aplikacije u svim državnim bolnicama usloviti ocenu za 2018, tako da će biti zanimljivo pratiti rezultate sledeće godine.
Privatno osiguranje donosi tehnološke inovacije i bolje zdravstvene usluge
Studija magazina Ekonomist iz 2016. godine bavila se kvalitetom zdravstva u Srbiji. Njihove ocene, između ostalog, upozoravaju na izuzetno visok nivo korupcije koji sputava funkcionisanje zdravstva.
Kao jedan od velikih problema vide i nedostatak napretka na polju tehnologije – u momentu pisanja izveštaja, Srbija 5 godina unazad nije registrovala nijedan inovativan lek.
Kada je reč o tehnologiji, nezaobilazno pitanje jeste i uvođenje elektronskih zdravstvenih kartona. Uveliko imamo biometrijske zdravstvene knjižice, ali one ne znače mnogo kada smo vezani za bolnice i domove zdravlja u kojima se nalaze naši, i dalje papirni, kartoni.
Zdravstvo u Srbiji opterećeno je mnoštvom problema tako da je nemoguće izdvojiti jedno potencijalno rešenje, ali svakako možemo da se ugledamo na uspešne primere zemalja koje mogu da se pohvale najboljim kvalitetom zdravstvenih usluga.
Prostor za korupciju bi mogao da se smanji uvođenjem obaveznog privatnog osiguranja što bi smanjilo ulogu države i centralnog fonda. Pored toga, izvesno je da ne dobijamo dovoljan kvalitet u odnosu na sredstva koja država troši na zdravstvo, a veća uloga privatnih igrača mogla bi da unapred konkurenciju pa samim tim i tehnološke inovacije.
Era velikih državnih projekata je iza nas, a zdravstvo je samo jedna od oblasti koja može da bude unapređena ulaskom novih igrača, protokom novih ideja i takmičenjem za pružanje najboljih mogućih usluga.