Vreme čitanja: 5 minuta

Zoltan Keš, aktivista i profesor engleskog jezika, učestvovao je na izborima 2015. godine i pobedom u Vespremu stao na put dvotrećinskoj većini Fidesa, partije Viktora Orbana.

Razgovarali smo sa njim o političkoj situaciji u Mađarskoj, stanju opozicije, migracionim politikama i odnosima Mađarske i Rusije.


 

Kako biste opisali političku situaciju u Mađarskoj danas? Koji su osnovni problemi sa kojima se suočava opozicija?

Politička situacija u Mađarskoj izuzetno liči na Putinovu Rusiju. Orbanova vlada ide Putinovim stopama i donosi zakone koji su neprijateljski usmereni prema NVO, nezavisnim medijima i kritičkom mišljenju.

I Orban je, kao Putin, uspeo da se inflitrira u opoziciju. Većina opozicionih partija ima Fidesove “trolove” koji su neodgovorni i igraju kako Orban svira. Zadovoljni su mestima u parlamentu i činjenicom da ne moraju zaista da upravljaju.

 

Koje su opcije za smenu aktuelne vlade – da li je ujedinjena opozicija jedina šansa i da il bi, u tom slučaju, ekstremna desnica (Jobik) bila uključena?

 

Već 3 godine (otkad sam pobedio na izborima u februaru 2015) govorim isto: samo ujedinjena opozicija može da pobedi u ovakvom sistemu. Orban je izmenio izborno zakonodavstvo što znači da je nedodirvljiv sve dok je opozicija rascepkana.

Mislim da javnost želi saradnju koja uključuje i Jobik. Mnogi misle da su oni ekstremna desničarska partija, ali moram da kažem – partija na vlasti je ekstremna desnica.

Kada bi postojala istinska saradnja svih opozicionih partija, taj blok bi imao dvotrećinsku većinu, a ne Fides (Mađarski građanski savez).

 

Da li postojeći izborni sistem ide na ruku aktuelnom režimu?

 

Naravno, kreiran je upravo da bi održao Fides na vlasti. Genijalnost ovakvog sistema leži u činjenici da vladajuća stranka targetira samo 30% izbornog tela. Njihove poruke su usmerene samo na taj deo populacije. Ne zanimaju ih ostali birači jer znaju da mogu da ostanu na vlasti sve dok je opozicija fragmentirana.

 

Koji su glavni uzroci snažnog anti-imigracionog sentimenta u Mađarskoj? Takođe, kada govorimo o dominantnim narativima, spolja deluje da su mađarski građani relativno proevropski nastrojeni, dok Orbanova vlada uspeva da održi anti-EU narativ. Kako to objašnjavate?

 

Pre svega je važno da razumemo da nije reč samo o anti-imigracionom sentimentu. Suština Orbanove vladavine jeste da uvek imaju neprijatelja protiv kojeg mogu da ratuju. Trenutno su to imigranti jer predstavljaju aktuelan i stvaran izazov. Od 2010. na ovamo imali smo razne “neprijatelje” – od EU, preko UN do multinacionalnih kompanija i tako dalje.

Naravno, Mađari vole da budu deo Evropske unije jer dobijamo iz EU budžeta više nego što prilažemo. Međutim, kada EU želi da diktira neke uslove, Orban to uvek predstavlja kao evropsko mešanje u unutrašnje poslove i nametanje volje jednoj nezavisnoj državi.

 

Kako vidite mađarsku spoljnu politiku, konkretno odnos sa Rusijom? Često čujemo komentare kako je Mađarska ruski trojanski konj u Evropi.

 

I sam često koristim tu metaforu. Mađarska zaista jeste trojanski konj Rusije – ne samo za EU, već i za NATO. Razumem da je Mađarska geopolitički oduvek bila između istoka i zapada, ali smo uvek izvlačili deblji kraj kada smo birali Rusiju za saveznika.

Svakako su nam potrebni ekonomski odnosi sa njima, ali ne treba da usvajamo tajkunske politike Kremlja, niti da kopiramo sve što Putin radi. Ono što spaja Putina i Orbana jeste želja za očuvanjem vlasti kako bi neometano mogli da pljačkaju svoje zemlje.

 

Šta mislite o migracionim politikama u Mađarskoj?

 

Orban je na vreme shvatio da će pitanje migracija biti ključno za ceo kontinent. Predvideo je to bolje od svih evropskih političara, u tome zaista bio dobar.

Međutim, rešenje ovih izazova ne leži u bilo kojoj pojedinačnoj državi – čitava EU treba da ih rešava. Orban je jednom prilikom izjavio da treba ojačati spoljne granice EU i pomoći onima koji mogu da zaustave migrante. S druge strane, kada EU uradi identičnu stvar, on se buni.

Prepoznao je da je ovo dobro pitanje za potrebe unutrašnje politike i uopšte nije zainteresovan za stvarno rešavanje problema. Kada bi došlo do rešenja, izgubio bi svog keca u rukavu. Ovako, uvek može da koristi situaciju kako bi osvajao glasove na izborima.

Njegov osnovni cilj je da drži ljude u strahu i to mu ide prilično uspešno.

Najnovija vest je uvođenje takozvanog “STOP Sorošu” zakona koji treba da sankcioniše NVO i pojedince koji pomažu migrantima. Čitav zakon je neodređen i maglovit i verujem da je u suprotnosti sa mnogim međunarodnim odredbama.

 

Postoje tvrdnje da deo uzroka rasprostranjenog nacionalizma i, još više, populizma leži u masovnom iseljavanju visokoobrazovanih, preoevropski nastrojenih građana iz Centralne i Istočne Evrope. Da li to objašnjenje ima smisla?

Kao što je oduvek bilo, to što je neko obrazovan ne znači da ima osećaj za politiku. Naravno da je ovo tačno, kao što je verovatno tačno za sve tiranine ikada.

Kako biste ocenili socijalne politike u Mađarskoj? Vaša zemlja ima jedno od najstrožih zakonodavstava – nezaposleni primaju naknadu samo 3 meseca nakon što ostanu bez posla.

Imam drugačije viđenje socijalnih politika od aktuelne vlade, posebno kada je reč o zdravstvu.

Verujem da zdravstvene ustanove i osiguravajuće kompanije treba da imaju slobodnu konkurenciju. Država sipa milijarde u zdravstvo, ali sistem ne funkcioniše kada je u državnom vlasništvu. Neke privatne bolnice su sada u usponu jer na tržištu postoji velika tražnja za kvalitetnim i efikasnim zdravstvenim uslugama.

Što se tiče nezaposlenosti, trenutno se suočavamo sa problemom manjka radne snage – u poslednjoj deceniji se oko 700,000 ljudi iselilo iz zemlje tako da je nemoguće naći radnu snagu za svaki sektor.

 

Da li se zalažete za lustraciju? Ako bi bila adekvatno sprovedena, kako bi to uticalo na Mađarsku?

 

Da, snažno sagovaram lustraciju. Ako se sprovede kako treba, svakako bi uticala na veliki broj Fidesovih političara.

 

Konačno, gde će se Mađarska kretati ubuduće – koje političke partije ili grupacije bi mogle da predvode dalji razvoj?

 

Mislim da vlada, ali i opozicija, treba da prođu ozbiljne reforme. Potrebna nam je potpuno nova struktura.

Što se tiče opozicionih partija, mislim da su za njih ključni lokalni izbori 2019. Ako dođe do saradnje na lokalnom nivou, mogli bi da preuzmu nekoliko gradova od Fidesa.

Ali, promene neće doći iz partija, a posebno ne iz Budimpešte. One moraju da krenu sa lokalnog nivoa.