Vreme čitanja: 4 minuta

Pre dve nedelje smo u medijima, kako
domaćim tako i stranim, čitali vesti o „uvođenju besplatnog javnog prevoza u Estoniji.“ Nakon Talina u kojem građani ne plaćaju usluge prevoza – direktno, pomenuti mediji navode da će sada ta praksa biti proširena i na ostatak Estonije.

Inače imam jake reakcije na tvrdnje da je bilo šta besplatno, a posebno kada su u pitanju vladini programi.

Kako je u vestima bilo vrlo malo informacija – kako se te mere finansiraju, na koga se odnose, da li su zvanične i šta sve podrazumevaju – pozabavila sam se ovim pitanjima u razgovoru sa Ahmedom Samih Faragom iz instituta AITAS u Talinu i ekonomistom Slavišom Tasićem.

Estonija ne uvodi besplatan javni prevoz, već razmatra opcije

Cityscape aerial view on the old town with saint Nicholas church tower and Toompea hill in Tallin, Estonia

Ahmed Samih Farag koji živi i radi u Talinu kaže da je, pre svega, važno naglasiti da ova odluka još uvek nije zvanična i da će se tek naći na dnevnom redu.

„’Besplatan’ javni prevoz je samo jedna od mera kojima estonska vlada poboljšava život svojih građana, ali ono što ne vidimo su izuzetno visoki porezi kojima se sve to finansira. Neki podaci koje sam našao pokazuju da je godišnji budžet za javni prevoz između 12 i 17 miliona evra – samo za ove ‘besplatne’ linije“, kaže Ahmed za Talas.

 

Javni prevoz, naravno, neće i ne može da bude besplatan.

 

Sve usluge koje država pruža svojim građanima plaćene su iz budžeta, novcem poreskih obveznika. Taj novac bi, alternativno, mogao da bude iskorišćen u različite svrhe – pokretanje novog biznisa, putovanje ili bilo šta što ljudi sami odluče da urade. Ovako, gradska ili državna vlast odlučuju gde i kako će novac dobijen preko poreza biti potrošen.

 

Ako odluka bude usvojena, prevoz između naseljenih mesta će se i dalje plaćati kao i do sada – direktno

Ahmed dodaje i da se potencijalna odluka ne odnosi na sve linije.

„Sve ovo se odnosi samo na linije unutar gradova – prevoz između gradova će se i dalje regularno plaćati.“

 

Konačno, ove usluge mogu da koriste samo građani, ne i turisti

 

„Ako ste stranac koji živi i radi u Estoniji, minimalna plata koju dobijate je 1,200 evra, a samo na poreze odlazi više od pola te plate.

Takođe, besplatne linije mogu da koriste samo građani Estonije, ne i turisti. Imamo redovne kontrole u prevozu. Opcija za turiste jeste kupovina „talinskih karata“ – za 24, 48 ili 72 časa, najskuplja iznosi 45 evra. Kartama su pokriveni javni prevoz, razni muzeji, galerije i slične ustanove.“

 

Zašto od gradskog prevoza praviti javno dobro?

 

Slaviša Tasić kaže za Talas da je jasno da tzv. besplatan javni prevoz ponovo plaćaju građani, samo što su to ovog puta i oni koji se ne voze i oni koji se voze.

Novinske naslove koji kažu da je tamo gradski prevoz besplatan trebalo bi ispraviti tako da glase da se za prevoz plaća ne više direktno kupovinom karte, već posredno, plaćanjem PDV-a ili nekih drugih poreza.“

Gradovi često subvencionišu javni prevoz i u tom smislu Talin ne radi ništa drugačije od ostalih, samo to radi u većoj meri i cenu spušta sve do nule.

„Sa jedne strane, subvencionisanje javnog prevoza je odbranjivo na principu da javni prevoz ima pozitivne eksternalije, jer smanjuje gradske gužve i koriščenje automobila. Sa druge strane, akcize na benzin već postoje, automobili su sve čistiji, gradski parking se već naplaćuje. Sve to postiže iste ciljeve, pa nije jasno zašto je potrebno i od prevoza praviti javno dobro.“

Kako su i neki drugi evropski gradovi, poput Pariza, počeli da razmatraju opciju ovakvog finansiranja prevoza, Tasić misli da to ne bi bila dobra ideja za Beograd:

„Možda indirektno finansiranje prevoza pojednostavljuje stvari, ali uslediće sve veći pritisak na budžet i rastući javašluk u javnom sektoru. Niko, pa ni Estonija, nije imun na to. Šta tek onda reći o Beogradu.“

 

Skuplji parking i park-and-ride zone

See also:

Još jedna mera koja treba da motiviše ljude da koriste javni prevoz jeste veliko poskupljenje parkinga – sagovornik iz Talina navodi da je najmanja cena 1,20 evra na pola sata.

Postoje i „park-and-ride“ zone u kojima je parking besplatan ako ljudi ostave tu auto i nastave dalje gradskim prevozom.

„Tri su glavne ideje iza ovoga: 1. rasterećenje saobraćaja – već imamo između 10 i 15% manje prometa; 2. zaštita životne sredine i 3. veća upotreba javnog prevoza.

Ja sam generalno zadovoljan kvalitetom gradskog prevoza, uvek ima mesta za sedenje i autobusi, tramvaji i trolejbusi nikada ne kasne, poštuje se red vožnje. Prevoz radi od 6 ujutro do 23, a neke linije koje vode do starog grada vikendom rade do ponoći.

Ipak, mislim da nova mera o kojoj pričamo nije dobra. Prevoz je inače vrlo skup, neke vožnje koštaju između 5 i 8 evra, a porezi su izuzetno visoki“, zaključuje Ahmed.