Lana Avakumović

Zamenica glavnog urednika

Vreme čitanja: 6 minuta

Vladimir Pavićević, bivši narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije i docent na Fakultetu političkih nauka, doneo je odluku da napusti političku i akademsku karijeru u Srbiji i preusmeri svoje delovanje na Crnu Goru.

Razgovarali smo sa njim o političkoj situaciji u Crnoj Gori, stanju opozicije u ove dve zemlje i njegovim daljim planovima.

 

Kako i zašto ste došli do odluke da napustite Fakultet političkih nauka i politiku u Srbiji i vratite se u Crnu Goru?

Od srpske stranačke politike sam se oprostio 2016. godine i odmah sam javno saopštio i tu svoju odluku i razloge za takvu odluku. Što se tiče Fakulteta političkih nauka, sa dekanom Simićem sam početkom jesenjeg semestra 2017/2018. godine razgovarao i predložio mu da dogovorimo sporazumni prekid radnog odnosa zaključno sa 15. januarom 2018. godine.

Obrazložio sam taj predlog svojim profesionalnim i životnim planovima koji su me usmjerili ka Crnoj Gori. Danas u Crnoj Gori upravljam jednom političkom strankom koja se zove Crnogorska i vodim jednu istraživačku organizaciju, koju smo nedavno registrovali i koju smo nazvali Društvo za istraživanje politike i političke teorije.

 

Kako ocenjujete stanje opozicije u Crnoj Gori?

Na kongresu na kojem sam izabran za predsjednika stranke sam saopštio svoje viđenje stanja crnogorske opozicije i mislim da se pola godine od tada ništa suštinski nije promijenilo. Crnogorska opozicija ima nesumnjivu zbirnu snagu – 39 poslanika u crnogorskoj skupštini. I ima jasnu poruku da je potrebna smjena vlasti.

Sudeći i po rezultatima poslednjih izbora koje smo imali ovdje u Crnoj Gori, opozicione partije nisu uspjele da ubijede većinu građana u svoj politički program.

Od početka ove godine ste na čelu Crnogorske stranke. Kakve planove imate za njen dalji razvoj i eventualnu saradnju sa drugim akterima?

Za budućnost Crne Gore je, po mom mišljenju presudno da se te podjele prevaziđu. Kada sam se uključio u crnogorsku politiku saopštio sam da je to jedan od razloga zašto sam se angažovao. Da ne bi sve ostalo na riječima mi smo unutar Crnogorske pripremili i javnosti predstavili koncepciju ustavnog patriotizma kojom želimo da odgovorimo na izazove ovako podijeljene Crne Gore.

Predstavnici svih političkih snaga koji razumiju ovu političku realnost i spremni su da rade na prevazilaženju ovih podjela u nama mogu imati sagovornika.

 

Opozicija u Crnoj Gori ima sličnosti sa srpskom opozicionom scenom – ujedinjena samo u nameri da svrgne vlast. Koje su razlike između ove dve političke scene?

Mnoštvo je razlika. U Crnoj Gori je medijska scena mnogo pluralnija, a najtiražniji i najgledaniji mediji su uglavnom kritički usmjereni prema vlasti. Nevladine organizacije koje imaju najveći uticaj su takođe kritički usmjerene prema vlasti. Tako smo nedavno imali slučaj da je posledica djelovanja predstavnika nevladinog sektora bila i ostavka jednog ministra u Vladi.

Postoji i jedna važna sličnost – politička moć je akumulirana u rukama pojedinaca bez obzira da li se ti pojedinci nalaze na funkciji koje se po pravu ta moć tiče. Ova akulumacija moći je i odraz nerazvijenih institucija i paternalističkih i kolektivističkih ideologija pod kojima su ova društva decenijama bila.

 

Kako komentarišete loše rezultate opozicije na poslednjim beogradskim izborima?

Opozicija je imala šansu da pobijedi naprednjake. Jasno je bilo uoči izbora da je pobjednički pristup značio podršku Đilasu i predizborni savez sa njim. Takav dogovor, izgleda, nije bio moguć i opozicioni lideri su tu gdje su.

 

Da li će doći do formiranja „novog DOS-a“ u Srbiji i ko bi mogao da ga predvodi?

Formiranje Demokratske opozicije Srbije je bio odgovor na Miloševićevu politiku i njegov način upravljanja. Mislim da uporno poistovjećivanje opozicionog okupljanja danas sa onim iz Miloševićevog vremena ne vodi nikuda.

U Srbiji 2018. godine postoje nove determinante za odlučivanje u politici i nove su okolnosti. Ideja o formiranju Saveza za Srbiju ima potencijala za uspjeh, ali samo ukoliko preraste u jasnu političku organizaciju a ne labavi savez u kome niko nema nikakve obaveze ni odgovornosti, a uživa autonomiju.

Na primjerima iz prethodnih godina vidimo da labavi savezi ne opstaju pred izazovima svakodnevne političke borbe.

 

Šta podrazumeva koncept ustavnog patriotizma u Crnoj Gori na koji se pozivate?

Moje je mišljenje da ustavom zasnovani građanski principi na kojima se temelji država Crna Gora treba da budu ojačani sadržinom koncepcije ustavnog patriotizma. To je koncepcija koja podrazumijeva okupljanje oko pune lojalnosti državi, pridavanje posebnog značaja i vrijednosti Ustavu Crne Gore, kao i potvrđivanje građanske lojalnosti i razvijanje ustavnih sentimenata.

Posledično za građane to znači da u Crnoj Gori vide svoju državu ma kakav bio njihov identitet, vjerska ili etnička pripadnost. Crna Gora je raznovrsno, pluralno društvo i koncept ustavnog patriotizma tu raznolikost priznaje i najbolji je odgovor za stabilizaciju ovog društva.

 

Šta vidite kao izlaz iz uspavanosti političke scene u CG?

Moguće da sa strane tako izgleda, ali je crnogorska politička scena daleko od uspavane ili uspavljujuće. Uprkos nepromjenljivosti vlasti, postoji ovdje posebna politička dinamika i ne nedostaje uzbuđenja.

Crna Gora obiluje ljudima vrele krvi i temperamentnim ljudima i vjerujem da je zbog toga teško prevazilaziti rovovsku podelu.

Ja sam za to da se u crnogorskoj politici koristi pamet, a ne vrela krv.

 

Na Fakultetu političkih nauka u Beogradu ste bili poznati kao jedan od omiljenih predavača među studentima. Da li imate planove da se u budućnosti ponovo bavite akademijom?

Za mene je, što se tiče politike i mog djelovanja u politici, sve počelo na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu i to prvim predavanjima o antičkoj političkoj teoriji u našem amfiteatru.

Svoje istraživačke ambicije pokušaću da ostvarim kroz Društvo za istraživanje politike i političke teorije koje sam osnovao u Crnoj Gori, a ove godine planiram da objavim i još jednu knjigu koja će da se odnosi na jedan dio teorijskog rada Džona Plamenca. To je autor za koga sam posebno vezan jer sam njegovo djelo istraživao u okviru doktorskog rada koji sam spremao sve do 2011. godine. Džon Plamenac je i jedan od najznačajnijih političkih teoretičara sa ovih naših prostora.

Kada je riječ o radu sa studentima, ja u tome posebno uživam i nakon svih ovih godina sa radošću se odazivam gotovo uvijek kad obaveze to dozvole da gostujem na različitim programima u regionu i da razgovaram sa studentima u okviru formalnih i neformalnih obrazovnih programa.

 

Koji su vaši dalji planovi – da li je odluka da se preselite u Crnu Goru trajna ili postoji opcija da nekada ponovo živite i radite u Srbiji?

Svoje dalje životne i profesionalne planove vezao sam za Crnu Goru. Tokom prošle godine radio sam na osmišljavanju strukture i aktivnosti Društva za istraživanje politike i političke teorije, koji sam i osnovao i smjestio baš u Crnoj Gori. Uporedo se razvijala ideja i o praktičnom političkom djelovanju i evo me u crnogorskoj politici.

Ja sam čovjek politike, politika me strašno interesuje i u narednom periodu posvetiću se aktivnom bavljenju politikom u Crnoj Gori. Namjera mi je da svojim djelovanjem učinimo Crnu Goru savremenom, razvijenom i stabilnom državom.

Gotovo polovinu života proveo sam u Beogradu, mnogi moji prijatelji su tu i mnogo dobrih stvari mi se desilo u Srbiji. Sigurno ćemo se sretati i u Podgorici i u Beogradu. Nije to tako daleko za nekog ko voli da putuje i da se kreće. Ja sam jedan od tih ljudi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *