Nikola Ćosić, poznatiji kao Bvana Herbalajzer ili Bvana iz Lagune, započeo je hip hop karijeru u Beogradu 2000. godine. Od tada je snimio osam albuma, a trenutno čekamo njegov najnoviji album sa Mikrijem iz grupe Prti Bee Gee.
Budući da su rep i hip hop često društveno angažovani, razgovarali smo sa Bvanom o političkoj situaciji u zemlji, protestu taksista, rep životu i njegovim daljim planovima.
Kako si danas, jesi li preživeo haos u gradu, blokirane ulice, protesti taksista? Kako ti se čini cela ta situacija?
Očigledno je da taksisti ne žele konkurenciju, ali mislim da bi trebalo da je imaju i da Car:Go treba da postoji u Beogradu. Ima, naravno, dobrih ljudi među taksistima, a ima i onih koji potkradaju – što turiste, što svoje građane. Verujem da se zato i boje Ubera, Car:Go-a i druge konkurencije, jer znaju da će ljudi da odu tamo gde su usluge jeftinije.
U „Urbanoj bajci“ kažeš da si imao iluzije da je rep život sjajan. Da si znao kako će sve izgledati, da li bi ponovo izabrao da se baviš ovom vrstom umetnosti? Može li u Srbiji da se živi od repa?
Da, postojala je ta urbana bajka da kada repuješ, sve je fantastično – svi te vole, sve je super, a u stvari kad zagrebeš malo ispod površine, krije se sasvim drugačija priča.
Naravno, menjaju se vremena, danas su popularniji neki pravci u muzici koji se razlikuju od onih klasičnih. Takođe, rep lajf više nije ono što je bio, sada je aktuelniji folk lajf. Voze se besna kola, troše se veliki novci, fura se glamur. Totalni materijalizam, zbog toga bih se ogradio i rekao da je pojam rep lajfa dosta drugačiji od ovoga što vidimo danas.
Najpoznatiji reperi svakako uspevaju, ja ne mogu da se požalim. Radije bih radio ovu vrstu posla nego da sam zatvoren negde od ponedeljka do petka, 8 do 10 sati dnevno. Kada sve saberem, dobijam neku prosečnu platu. Meni je bolje da imam prosečnu platu i mnogo slobode, nego da je plata veća a da nemam nikakav život sa strane.
Tako da, može da se živi od repa, ali ne toliko lagodno koliko se priča.
Koliko rep vidiš kao sredstvo političke borbe?
Sve manje i manje. Ranije je bilo mnogo više repera koji su snimali politički angažovane stvari. Moguće je da su sada uplašeniji, neće da se zameraju, a moguće je i da ih te teme ne zanimaju. Aktuelni motivi su kola, ribe, keš, droga i nasilje. Ne verujem da ih politički motivi preterano pogađaju jer žive u svom mini univerzumu koji uopšte nema dodirnih tačaka sa politikom.
Osim Beogradskog sindikata i još par imena, ne znam da iko radi politički rep.
Šta bi izdvojio kao najveće probleme političke situacije u zemlji?
Najveći problem je što niko nije uhapšen za sve pronevere i malverzacije koje su pravljene. Svaka nova vlast najavljuje da će pohapsiti sve stare tajkune, prevarante i kriminalce, a onda kad dođu na vlast, naprave dil sa istim tim ljudima, ćute i prave se ludi.
Nije to samo ova vlast, već i ovi pre njih i oni pre njih. Gomila ljudi je trebalo da ode na suđenja i ništa se nije desilo. Dokle god tako stoje stvari, imaćemo problem. Svako sledeći ko dođe misli da može da radi šta hoće.
Da li se zalažeš za legalizaciju marihuane? Koji su sve problemi trenutne situacije po tom pitanju?
Naravno. Zalažem se za legalizaciju svih narkotika, a evolucija da uradi ostalo.
Najveći problem koji imamo sada je što moraš da se dovijaš po gradu i kriješ, tražiš ljude koji znaju ljude da bi se snašao. Kada bi bilo legalno, moglo bi da se kupuje u apoteci i svi bi imali manje cimanja.
Pritom, otkad je trava postala toliki bauk? Pre 20-30 godina ljudi nisu znali ništa o tome, ali danas nema smisla imati takav stav.
Vreme je da se marihuana legalizuje, postoji sve više istraživanja koja pokazuju da ona zaista pomaže kod različitih bolesti. Ne leči ih, svakako, ali olakšava život. Primer je kada oboleli od raka idu na hemoterapiju koja izaziva ogromnu mučninu, a onda uz pomoć marihuane olakšaš sebi život, dobiješ apetit, imaš više energije.
Šta misliš o legalizaciji prostitucije?
Što da ne. I ovako se svi živi bave time, mogu makar da dobiju neki staž za to.
Mislim da je bolje da država sama reguliše tu oblast nego da je prepusti makroima i kriminalcima. Nije idealno, možda nije moralno, ali to će se svakako dešavati, legalno ili ne.
To je kao sa prohibicijom u Americi – pokušali su da zabrane alkohol, ali se pokazalo da ne postoji apsolutno nijedan mehanizam kojim mogu da spreče ljude da piju alkohol, pa su odustali od toga. Isto treba da bude sa marihuanom i gomilom drugih stvari.
U jednom stihu kažeš: „Meni posle tražiš da platim toj državi“ – da li imaš problem sa porezima ili sa državom?
Nemam problem generalno sa porezima – platiću šta treba da se plati, ali očekujem od iste te države da mene ispoštuje. Kada vidim da mene neka od institucija vara, onda ni ja ne želim da igram pošteno. Mislim da dosta Srba ima isti stav – ova država ne radi za nas ono što bi trebalo, e pa dobiće isti tretman od nas.
Zato će uvek postojati gomila naroda koja će gledati kako god da eskivira kakve god dažbine da postoje. Ono što mene nervira jeste što naša država kopira neke prakse sa Zapada, ali nekako uvek izostanu oni mehanizmi koji donose beneficije građanima.
Da se vratimo ponovo na muziku – uskoro izlazi tvoj novi album sa Mikrijem, „Ko me to tamo peva.“ Šta možemo da očekujemo?
Snimili smo nekih 18 numera. Jedan deo albuma su neke starije pesme koje nikad nisu objavljene, a dobar deo su naravno nove stvari koje smo sada snimili. Još uvek je u fazi miksanja, Mikri miksa i masteruje. Ostaje da sredimo neki spot, a onda se vidimo 30. juna na promociji na Zappa barci.
Pored albuma, imaš li neke planove koje bi mogao da podeliš?
Imam nastup sa bendom na Enter festivalu 27. juna, to će biti zanimljivo.
Krenuo sam da radim svoj novi solo album, a malo sam se bavio i stand up-om sa strane. Trebalo bi da pišem novi materijal, pa da cimam ljude da mi daju da ih zasmejavam. Ili da probam. 🙂