Fotografije: Jovana Stanisavljević
Samo pivo je vrlo brzo postalo jedno od omiljenih lokala najrazličitijim ekipama. Od studenata, preko advokata, do ljudi koji tu dolaze sa laptopovima da bi radili.
Razgovarali smo sa
Ognjenom Vučkovićem, jednim od vlasnika, o ideji Samo piva, tajni brzog uspeha i čuvenom Pablu.
Zašto samo pivo i da li je bukvalno samo pivo?
Upravo tako, samo pivo. Volimo da kažemo – samo pivo i česmovača, nema ništa drugo. Nas trojica vodimo lokal i generalno smo hteli da ga otvorimo kao mesto za nas, za drugare, da imamo gde da pijemo pivo i da se družimo. Međutim, već posle mesec dana se pokazao veliki potencijal, tako da smo odlučili da krenemo dalje.
Niste samo kolege već i prijatelji. Kako je počela cela priča?
Da, mi smo dugogodišnji ortaci. Razlog zbog kojeg smo pokrenuli Samo pivo je prilično banalan – ja sam dugo imao tu ideju, ali me je uvek nešto kočilo.
Jednom smo sedeli u kafani Sokoj i naručili smo Crveni lav koji smo inače uvek pili uz ručak. Konobar je došao i rekao nam da nema Crvenog Lava, da su prestali da ga proizvode i to je bila inicijalna kapisla. To je bilo jedino pivo koje smo pili i koje se iole razlikovalo od prosečnog kvaliteta na našem tržištu.
Kako izgleda baviti se ugostiteljstvom u Beogradu, jeste li imali nekih izazova?
Sa strane poslovanja i registrovanja – ne, to smo organizovali relativno lako. Nije to problem u Srbiji, pogotovo zato što ne služimo hranu.
Na početku smo imali problema jer nije bilo piva na tržištu, jedva smo sastavili cenovnik od 33 piva, uključujući domaće – Jelen, Lav i slično. I kao takvi smo bili neverovatno iznenađenje za tržište, iako smo imali vrlo uzak izbor piva.
Tada smo imali samo tri piva zbog kojih smo i otvorili lokal, da bismo ih mi pili – to su bili Brewdog Punk, 5AM Saint i Schneider.
Već u sledećih par meseci smo počeli da proširujemo ponudu jer su ljudi krenuli da uvoze piva, a uvozili smo ih i mi. Počeli su da se javljaju ljudi koji uvoze male količine koječega, a mi smo to prihvatali i posao je brzo rastao.
Da li ljudi i dalje naručuju domaća industrijska piva pored tako raznolike ponude?
Da, mi smo zadržali Lav i Jelen, to smo naučili od stranaca koji uvek žele da probaju srpska piva. Uvek nam je to neobično – kod nas su domaća piva značajno skuplja nego u drugim lokalima, ali ih ljudi i dalje naručuju. Nekada pitamo domaće zašto piju Jelen, ipak imamo ogromnu ponudu stranih piva, a oni odgovore: „da, ali ih pijemo u Samo pivu.“
U kojoj meri sve ovo shvataš kao obavezu i posao, a koliko ti predstavlja uživanje?
Meni je ovo prevashodno posao jer imam i firmu koja uvozi pivo. Firma se inače zove „300 čuda“ jer, pogađaš, uvozim trista čuda. 🙂
Dvojica kolega sa kojima radim imaju svoje poslove sa strane, ali ja se bavim samo pivom.
Imate li tipične redovne goste? Deluje da mnogo ljudi dolazi ovde da radi.
Vremenom se menja klijentela, neke ekipe dolaze i odlaze, ali uvek postoji određen broj ljudi koji su stalni gosti.
Ponosni smo na to što nemamo granice u pogledu toga ko dolazi – ostvarili smo ono što smo naumili, ljudi dolaze kod nas zbog piva i vraćaju se zbog piva.
Imali smo jednu legendarnu scenu kada je jedan od bogatijih ljudi u Srbiji došao ovde sa ekipom tog kova, imali su telohranitelje, a pored njih je bio sto prepun metalaca. Gledati ih sve zajedno je bilo sjajno.
Dolaze nam zaista raznolike grupe i svi su dobrodošli.
Šta vas izdvaja od ostalih pabova, kafića i pivara?
Definitivno najveći izbor piva. Imamo tu sreću da ja vodim firmu koja uvozi pivo i onda uvozim po svom osećaju, ona koja bih ja voleo da pijem. Za ove četiri godine je 300 čuda i uvezlo preko 300 različitih etiketa.
Izbor piva se uvek menja, nikada nije ista ponuda, a glavna stvar kod nas je to što zaista imamo samo pivo, ne zanima nas da se bavimo drugim stvarima.
Koncept je originalan tako da ne osećamo potrebu da ga menjamo.
Imaš li omiljeni trenutak iz istorije Samo piva?
Ima ih dosta, meni je jedna od omiljenih priča to kako je Pablo, naš IPA koji smo stvarali godinu dana sa Kabinetom, dobio ime. Pablo se prodaje samo kod nas i izuzetno je popularan.
Naime, veliki broj marinaca koji rade u američkoj ambasadi dolazi kod nas. Uvek su prezadovoljni druženjem u Samo pivu jer ih ovde niko nije dirao, a svakakvih scena su imali po gradu. Dolazili su često, ali kako to biva, u nekom momentu su svi dobili premeštaj.
Jedan od njih, Pablo Kruz, dobio je premeštaj u Peru. Veče pred polazak, Pablo je odlučio da na nozi istetovira naš logo i to baš kod Mišela koji takođe radi u Samo pivu, a pored toga se bavi i tetoviranjem.
Nekad potom, sedeli smo „kod Moa“ (tako zovemo deo za šankom gde uvek sedimo) i smišljali ime za pivo koje pravimo sa Kabinetom. Moj brat je zapravo došao na ideju – „ako je ovaj čovek istetovirao naše ime, možemo i mi da nazovemo pivo po njemu.“
Ove godine organizujete treći po redu festival piva Vrteška. Koja je vizija Vrteške?
Vrtešku organizuju Samo pivo i Kabinet. Prve godine smo pokušali da imamo i domaća piva, ali to nije išlo, odziv ljudi je bio vrlo mali.
Sledeće godine smo uključili samo strana piva i to u malim količinama – od svakog piva dolazi samo po jedno bure. Prošle godine je slogan bio „Pivo od kojekude“, a slično će biti i ove godine.
Pored Evrope, ponovo ćemo imati i piva iz Amerike, a ukupno će biti predstavljeno preko 60 pivara.
Poenta Vrteške je da ljudi na jednom mestu mogu da probaju ogroman broj piva, a to je retko gde moguće. To postoji na nekim evropskim festivalima, ali su cene neuporedivo više od naših.
Imate li neke planove za dalji rad?
Otvorili smo Samo pivo i u Subotici pre više od dve godine, ali mislim da se dalje nećemo širiti. I dalje mislim da naša zemlja nije dovoljno ekonomski jaka za ovakve koncepte.
Mogu da podelim jednu ekskluzivnu vest – sredinom maja otvaramo 300 čuda beer shop na 20 metara od Samo piva, tako da vas čekamo na dve lokacije u Balkanskoj.