Stručnjak za komunikacije i politikolog

Vreme čitanja: 3 minuta

Džoni R. je manijak.

Tom rečenicom ću da počnem i tom rečenicom ću da završim ovaj tekst u tri čina.
Preporučujem da se pročitaju sva tri.

Čin 1 – Seksualno zlostavljanje

Tokom izborne noći desilo se napastvovanje devojke u štabu pokreta Ne davimo Beograd. U pijanoj slavljeničkoj atmosferi skoro pa uspeha na gradskim izborima, među šarenim ljudima koji gravitiraju ovom pokretu našao se i Džoni R, čovek kojeg smatraju multimedijalnim umetnikom.

Svedoci pišu da je “umetnik” zgrabio devojku sa leđa, podigao je i na njoj simulirao seks. Na stranici pokreta je dva dana kasnije objavljeno fer saopštenje o ovom događaju, u kom se organizatori skupa ograđuju od napastvovanja i pozivaju na bojkot “umetnika”.

Ne želim da ulazim u to zašto je ovaj čovek na tom događaju bio prisutan. Kažu da zločin nije prijavljen po molbi napastvovane žrtve i verujem da je tako. Uostalom, svako ko je čuo za ime ovog čoveka, zna i da ovo nije prvi put da je vinovnik odvratnih scena.

Ali problemu tu nije kraj.

Čin 2 – Organsko održavanje statusa quo

Odmah po objavi, među zgroženim komentarima, počeli su da se javljaju i ljudi koji pripadaju soju najnemoralnijih – relativizatori. Relativizatore odlikuje moralno sivilo, nespremnost da se brani ijedna vrednosna pozicija, a posebno ona koja nije većinska.

Za razliku od skeptika, koji ne primaju niti zagovaraju stvari zdavo za gotovo ali odvajaju dobro od zla, relativizatori pod šminkom skepticizma i uzdržanosti odlučuju da stanu na stranu napadača uprkos činjenici da sve informacije kazuju drugačije. Imali smo priliku od tih ljudi da čujemo kako je neodgovorno da se ovako nešto objavi bez svih informacija; da i ako se desilo – morala je da ga prijavi; da je na delu linč čoveka bez ikakvog dokaza.

Svaka druga žena u Srbiji doživela je neki oblik fizičkog/seksualnog nasilja. Prvi ću da zagovaram prijavljivanje svih oblika nasilja i ličnu borbu za nezavisnost osoba svih rodova u odnosu na druge ljude, ali prvi ću i da razumem zašto ove dve stvari često nisu moguće.

Uzroci su mnogostruki i zahtevaju posebnu temu, ali važna činjenica glasi: Žene ovde nisu nezavisne i stanje stvari je takvo da im se slabo veruje ili ih se čak okrivljuje kada je u pitanju nasilje nad njima. Reakcije relativizatora prate ovaj status quo.

Čin 3 – Organizovano šminkanje manijaka

Ružnije od relativizovanja nasilja je agresivno pranje manijaka od strane njegove klike. Za 8. mart, renomirani građanski list nas je počastio izjavom “umetnika” u kojoj se žali kako je “pipnuo ženu i dobio pesnicu u glavu.” Heroj ulice, čuvar duha Beograda, kaže i kako ga je “neko gurnuo” na žrtvu koju je, kako kaže, pipnuo. Div junak.

Propratni komentari klike išli su od “to je Džoni, šta očekujete” do “seljačine, ne razumete umetnika, on jeste specifičan ali nije silovatelj”, da bi na kraju odvratnim tekstom Gorčin Stojanović pokušao da još jednom odbrani sebi bliskog čoveka od odgovornosti za sopstveno ponašanje.

Ovaj manir primene različitih standarda na stvarnost na osnovu toga da li je neko deo klike u kojoj smo nije redak – viđamo ga svakog dana, ali to što nije redak ne znači da je moralan. Od natprosečno inteligentnih ljudi očekuje se da im moralni kriterijumi budu solidni. Očekuje se da nasilje osude čak i kad je nasilnik njihov.

Draga njegova kliko, lepo je braniti svoje bližnje kada su u neprilici.
Draga njegova kliko, odvratno je braniti bilo koga, uključujući svoje bližnje, kada su u nepriliku došli beščašćem, nasiljem, iživljavanjem i manijakalnim ponašanjem, a sve informacije ukazuju da je tako bilo.
To nije smešno, nije performans, nije beogradski.

To je za institucije.

I ne preterujem. Manija se u stručnoj literaturi definiše kao “poremećaj koji se sastoji u nekontrolisanim i neodoljivim impulsima ka izvesnoj vrsti društveno zabranjenog ponašanja”. Ako prihvatimo da je simuliranje seksa na osobi koja to ne želi – društveno zabranjeno ponašanje, “umetnik” je izabrao da se uklopi u definiciju.

Džoni R. je, dakle, manijak.


Linkovi:

Saopštenje o napastvovanju u štabu pokreta Ne davimo Beograd

Fejsbuk objava jedne od svedoka događaja

Tekst u Danasu objavljen 8. marta 

Tekst Gorčina Stojanovića

Statistika o nasilju nad ženama u porodici