Vreme čitanja: 4 minuta

Tesla u Svemiru, Dejvid Bouvi na radiju

Iz svemirskog centra Kenedi na Floridi, američka kompanija Spejs eks (SpaceX) lansirala je svoju najveću raketu do sada. Ne samo to, u orbitu oko Sunca zajedno sa raketom Falcon Heavy poleteo je i sportski automobil Tesla. Svako bi rekao kakva je privilegija živeti danas i biti svedok ovako istorijskog događaja. Jeste, ogromna je privilegija gledati Teslu u svemiru i slušati Bouvija na radiju.

Osim što smo imali prilike da svedočimo ovom događaju, možda ćemo uskoro posmatrati kako će Spejs eks poslati svoju misiju i na Mars. Krajem septembra prošle godine, na međunarodnom astronautskom kongresu u Australiji, Ilon Mask (vlasnik kompanije) predstavio je neke od svojih budućih planova.

Među njima je i ideja da uskoro započne gradnja svemirskog broda sposobnog da leti na Mars. Do 2022. godine, Mask se nada da će poslati prve takozvane teretne brodove, a onda i ljudsku misiju do 2024. godine.

Put Srbije ka Evropi

Dok se na jednoj tački planete, odnosno izvan nje, dešava značajan događaj za čovečanstvo, na drugoj se dešava značajan događaj za našu državu, Srbiju. Dakle, istog dana u Strazburu je usvojena Strategija Evropske unije o proširenju na Zapadni Balkan.

Ovaj bitan dokument predviđa da Srbija može potencijalno biti spremna za ulazak u EU do 2025. godine. To znači još najmanje 7 godina usklađivanja sa pravnim normama EU, ali i veće poštovanje evropskih vrednosti i tekovina Unije. Kako je navedeno, ovo je vrlo ambiciozan plan i sada najviše od nas zavisi da li ćemo uspeti u njegovom ostvarenju.

Podsetiću vas da je Srbija pre tačno 15 godina na Samitu Evropskog saveta u Solunu prepoznata kao jedna od balkanskih država koje bi mogle postati potencijalni kandidati za članstvo u Uniji.

Da li se sećate reči Zorana Đinđića od pre isto toliko godina?

I to nikakva nije garantovana stvar da smo mi osvojili demokratiju, da idemo u ekonomske reforme, da idemo prema Evropi.

To nije garantovana stvar. To je šansa koja može da bude prokockana sutra, i da padnemo nazad kao Rumunija, da deset narednih godina se batrgamo, da posle deset godina i mi imamo neku komičnu vladu, koja će ponovo da kaže – hoćemo u Evropu, posle izgubljenih deset godina.

Posle skoro 10 takvih godina, Srbija je dobila status države kandidata, a potom su i otvoreni pregovori o pristupanju Srbije Evropskoj uniji. Od tada do danas, prošlo je nekoliko godina, a Srbija je u ovom trenutku otvorila 12 pregovaračkih poglavlja od kojih su dva privremeno zatvorena.

Iako pregovarački proces teče sporo, mogli smo da čujemo i srpske i evropske zvaničnike kako govore da je najvažnije da se proces kreće. Jeste, važno je da se kreće, ali još važnije je da znate gde idete i kada planirate tamo da stignete.

Otpori modernizaciji – tapkanje u mestu

Međutim, na osnovu onoga što piše u strategiji, možemo da vidimo da nakon tolikih godina i dalje pričamo o elementarnim stvarima kao što su vladavina prava, sloboda medija i izražavanja, nezavisno sudstvo i jake institucije, kao i pomirenje u regionu.

Osim toga, u strategiji se eksplicitno i oštro navodi da države Zapadnog Balkana, dakle i Srbija, predstavljaju uporište organizovanog kriminala, kao i da postoji veliki rizik od upliva kriminala u njihove ekonomske i političke sisteme.

Ali nije ovde reč samo o tome da su sporost i neefikasnost sistema upravljanja, kao i otpori modernizaciji, prisutni samo danas. Isti ti problemi i otpori postojali su i pre više od sto godina. A u prošlom veku, dok su istorijsku scenu potresali dinamični događaji, ispod njih su tekli spori procesi društvene transformacije.

Upravo u svojoj knjizi „Kaldrma i asfalt – urbanizacija i evropeizacija Beograda 1890-1914“, Dubravka Stojanović ističe da srpsko društvo i politička kultura Srbije nisu prošli kroz tu dramatičnu tranziciju koju je evropskim društvima doneo XX vek.

Uzroci otpora i snaga pojedinca

Gde se nalaze uzroci takve inertnosti, nemoći i otpora? Sa jedne strane, oni su posledica karakteristika našeg podneblja koje obiluje neprofesionalizmom i odsustvom strategija razvoja, ali to je posledica i specifičnog istorijskog i političkog razvoja.

Sa druge strane, do njih dolazi usled rovovskih političkih podela koje i danas karakterišu naše društvo. Iako se sistem nije značajno menjao i ostajao je spor i nepodsticajan, snaga i vizija pojedinca bili su ti koji su uvek dovodili do napretka i prosperiteta.

Ali, da bi se promene desile, osim velikog napora, potreban je diskontinuitet sa prošlim i uspostavljanje novih odnosa zasnovanih pre svega na zaslugama i odgovornosti, a ne samo dobrim namerama. Takođe, ako sebe vidimo u Evropi, a ja želim i formalno da vidim Srbiju u Evropi, onda ne da treba, nego moramo da se dogovorimo i oko nekih bazičnih pitanja našeg daljeg razvoja.

Srbija i svet za 10 godina

Da li želimo tržišnu privredu (strategija EU navodi da se ni jedna država Zapadnog Balkana ne smatra funkcionalnom tržišnom ekonomijom) ili egalitarni koncept jednakih u siromaštvu? Da li smo za liberalizam ili nacionalizam?

Da li smo za poštovanje svih žrtava užasnih ratova devedesetih ili za negiranje i reviziju istorije? Da li smo za poštovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda ili njihovu uzurpaciju? Da li je naše mesto u budućnosti ili ćemo ostati zarobljeni u narativu prošlosti?

Iako trenutno izvesnije deluje da će ljudi leteti na Mars do 2024. godine, nego što će Srbija ući u Evropsku uniju do 2025. godine, na nama je da odgovorimo na ova pitanja i krenemo dalje. Jer, ako danas ne odgovorimo, ista ova pitanja ćemo postavljati i za deset godina. A tada će svet ponovo biti daleko ispred nas.