Vreme čitanja: 4 minuta

Smisao ovih nekoliko stotina reči nije preuveličavanje važnosti toga što sam pokrenula firmu u Srbiji. Naprotiv, želim da ukažem na to da zemlja u kojoj si rođen, porodica u kojoj si odgajan i fakultet koji si završio nisu uvek presudni faktori za tvoje životne mogućnosti. Zapravo, život u Srbiji je jedan od razloga zbog kojeg bi se mlada osoba mogla odlučiti za pokretanje svog posla. Potičem iz porodice čiji sam jedini akademski obrazovani član, mada su i deda i tata bili preduzetnici. Završila sam fakultet za koji bi mnogi rekli da je jedan od manje perspektivnih. Započela sam poslovanje u oblasti za koju nemam formalno obrazovanje. Kako sam onda otvorila firmu tokom fakulteta? Pretpostavljam da “ludački entuzijazam” ne bi bio zadovoljavajući odgovor, te ću u narednim redovima podeliti neke od presudnih faktora koje bi neku mladu osobu trebalo da dovedu do uspeha. Pritom, uspeh ne konotiram samo kao čin pokretanja svog posla. Uspeh konotiram kao konstantnu životnu situaciju u kojoj osoba oseća da je u skladu sa sobom.

Fakultet ne znači samo pripremanje i polaganje ispita

Kada sam upisala Fakultet političkih nauka, mi brucoši smo od starijih kolega često mogli da čujemo kako smo ga ,,džaba” upisali. ,,Posla nema, kome su još potrebni politikolozi i obrazovani novinari.” Iako sam ubrzo shvatila da to nije daleko od istine, fakultet sam doživela veoma ozbiljno i trudila sam se da u potpunosti shvatim sadržaj svake knjige koja mi je prošla kroz ruke. Neizmerno mi je zadovoljstvo bilo dobiti i desetku, priznajem. Makar to nekada bilo iz literature stare 30 godina. Takođe, inspirisali su me profesori koji su negovali kritičku misao i dozvoljavali da svako izrazi svoje mišljenje. Individualnost i drugačijost su se poštovali – i to nosim kao jednu od najvrednijih lekcija sa fakulteta.

Budući da sam pre svake knjige koju sam čitala za ispit proveravala koje godine je izdata, vrlo brzo sam izračunala da u proseku učim iz literature stare 10 godina. To shvatanje je bilo okidač za dve odluke: da moram da pohađam programe neformalnog obrazovanja i da moram da upoznam mnogo ljudi. Razlog za prvu odluku je bio da steknem znanje o aktuelnim zbivanjima, a za drugu to što nikoga nisam poznavala kada sam stigla u Beograd.

Tako je počelo moje uzbudljivo putovanje, od Akademije liberalne politike, Studija budućnosti, programa mentorstva, online kurseva, konferencija i događaja. Sve te vanfakultetske aktivnosti izrodile su moje interesovanje za IT industriju generalno i digitalni marketing.

Ne dopada ti se posao koji radiš? Menjaj ga brzinom svetlosti.

Kako sam počela da radim još na četvrtoj godini studija, veoma brzo sam shvatila šta ne želim da radim. Ova 2017. je zato bila najdinamičnija tokom moje 23 godine. U januaru sam dobila posao u sektoru digitalnog marketinga u jednoj od najvećih medijskih kompanija u Evropi. Nije prošlo mnogo do trenutka kada sam shvatila da nisam osoba koja bi mogla da radi u velikom sistemu. Uvek sam sebi postavljala pitanje o svrhovitosti toga što radim, a činjenica da nisam bila zadovoljna svojim odgovorom na to pitanje uputila me je na dalje traganje. Radom u toj kompaniji sam stekla vredno iskustvo i upoznala sjajne ljude, ali vreme je bilo da nastavim dalje. Rad u agenciji tokom leta bio je moje drugo vredno profesionalno iskustvo. Odgovor na moje pitanje svrhovitosti mi se ni tada nije dopadao, te sam u septembru počela da radim u jednom tehnološkom startapu. Mislila sam da je smisao mog udaljavanja od svih prethodnih poslovnih angažmana bio taj što sam htela da se udaljim od ustaljenih procesa i da radim na razvoju nečega u šta lično verujem. Izgleda da čak ni tri poslovna angažmana tokom ovih godinu dana nisu pomogli da dobijem zadovoljavajući odgovor na svoje pitanje. Osećala sam da radim za ideju koja nije moja i to me je teralo da se približim svojoj ideji i pokretačkoj energiji. Smetalo mi je prilagođavanje sistemima u čijem stvaranju nisam učestvovala. ,,Najvidljiviji” deo svih tih sistema bio je njihov vrednosni sistem, a kako sam veliki individualac moja ličnost se jednostavno nije uklapala. Pored svih divnih ljudi koje sam upoznala tokom rada, shvatila sam da emocija i pronalaženje sebe nekada ne idu ruku pod ruku.

GoWeb je sve to vreme bio na ,,autopilotu”. Prvog velikog klijenta smo dobili još tokom moje treće godine na fakultetu kada smo i otvorili firmu, ali su svi članovi tima radili dodatne poslove. I sama sam u to vreme završavala fakultet i radila sve poslove koje sam navela. Kako sam na sve moguće načine tražila svoje ispunjenje, veoma brzo sam došla do tačke u kojoj sam shvatila da ću svoj maksimum davati jedino ako budem radila za svoju ideju. Tako su se lična uverenja nekoliko prijatelja pretvorila u misiju jedne firme. Ta misija i vizija su sledeće:

“Internet nam pruža nesagledive mogućnosti kada je reč o razvoju poslovanja. GoWeb tim želi da svojim poslovnim partnerima ukaže na sve te mogućnosti i da im pomogne da uhvate korak sa promenama koje se zbivaju na svakodnevnom nivou i koje snažno utiču na poslovanje svake kompanije ili organizacije.”

Biti preduzimljiv znači primećivati prilike i iskoristiti ih

Mislim da ne postoji bolji način da opišem šta za mene znači preduzimljivost nego da opišem sledeću situaciju.

Tokom jednog inspirativnog predavanja na Akademiji iberalne politike, sa urednicom jednog ekonomskog magazina razgovarali smo o digitalizaciji novinarstva, te sam je upitala da li imaju mobilnu aplikaciju za svoj magazin. Ona je na moje pitanje odgovorila kao da je jedva čekala da je to neko pita. ,,Jao, dete, da znaš kako sam se namučila sa time! Evo neka firma me zavlači već mesec dana da će to da urade, razboleo im se programer, a meni je to hitno potrebno. Dajte, deco, ako imate nekoga preporučite mi!” Tako je moja predavačica na ALP-u postala jedna od prvih klijenata GoWeb-a.

Najvažnije je biti okružen pravim ljudima

Ništa od svega ovoga ne bi bilo moguće da nisam bila okružena pravim ljudima. Za pokretanje biznisa nisu dovoljni entuzijazam, želja za stvaranjem ni primećivanje prilika ako nemamo tim ljudi koji bi mogao sve to da realizuje. Da se jedan Miloš i Srđa koje neizmerno obožavam nisu bavili programiranjem i web dizajnom, ni najveće mogućnosti koje sam primetila ne bi bile realizovane. Miloševa i moja veza je neuobičajena jer smo par koji je zajednički pokrenuo biznis. Naša druženja sa Srđom i ostalim prijateljima koji su deo tima nisu standardna jer se često pretvore u duge noćne razgovore o poslovanju i novim prilikama koje su tek pred nama. Neizmerno sam zadovoljna što sam se okružila pravim ljudima koji dele slične vrednosti i žele da budu stvaraoci.

Preduzimljivost znači biti odgovoran i slobodan. To je način razmišljanja koji znači da ćete preuzimati potpunu odgovornost nad svim događajima u svom životu i da ćete ih menjati u pravcu svojih vrednosti i ciljeva. Jedino takav način razmišljanja može nas dovesti do osećaja slobode i ispunjenja.