Kada su osamdesete i rane devedesete dovele do krek epidemije, pre svega na istočnoj i zapadnoj američkoj obali, problem sa upotrebom kreka je donekle bilo jednostavno mapirati – pre svega je kačio urbane gradske sredine, niskoobrazovano i siromašno stanovništvo, postavši jedan od najvećih uzroka za velike stope kriminala u gradskim sredinama tih godina. Za razliku od krize sa upotrebom kreka i relativnog primirja pri početku 21. veka, druga decenija dvehiljaditih je donela ozbiljnu sociološku i zdravstvenu nestabilnost, ne samo u velikim gradskim sredinama, već i u malim industralijalizovanim gradovima u središtu SAD, kroz opioidnu krizu. I, dok se za krek epidemiju i pored svih dokaza i svedočenja i dalje ne može zasigurno tvrditi u kojoj meri je izazvana dejstvovanjem američkih obaveštajnih agencija, ono što se sa sigurnošću može tvrditi za opioidnu krizu jeste da je proizvod kompleksnih odnosa i saradnje velikih farmaceutskih kompanija, političara i regulatora. Da bi se jasnije shvatio obim ove tragične situacije, dovoljno je pogledati neke od cifara koje to ilustruju – samo u 2015. godini zabeležno je 52,404 slučaja predoziranja sa fatalnim ishodom a za više od 60% je bio odgovoran opijat. To je 91 smrt prouzrokovana opijatima svakog dana , više od onih uzrokovanih vatrenim oružjem ili saobraćajnim nesrećama. Ovo sve je bilo dovoljno da krajem oktobra predsednik SAD Donald Tramp proglasi stanje zdravstvene uzbune.
Kako je do ovoga došlo?
Za razliku od epidemije kreka koja je pre svega pogodila velika naselja i urbane sredine, opioidna kriza u zamahu kakav vidimo danas je počela u malim, industrijalizovanim i neprosperitetnim delovima SAD oko centralnih Apalača, Zapadne Virdžinije i Kentakija gde je veći deo radno sposobnog stanovništva zaposlen u teškim industrijama kao što su rudarstvo, poljoprivreda i drvogradnja. Uzimajući u obzir tešku prirodu poslova i činjenicu da mnogi od njih sa sobom nose značajan rizik od fizičkih povreda te akutnog i hroničnog bola, ovo je bilo idealno mesto za komercijalni uspeh opijata, lekova koji se u medicini koriste za relaksaciju bolova, i njihov ulazak u svakodnevnu upotrebu. A počelo je druge polovine devedesetih kada su farmaceutske kompanije počele sa agresivnim marketinškim kampanjama promovišući lekove za smanjenje bolova na bazi opijata među kojima je najpoznatiji Oksikontin (Oxycontin), kako pacijentima, tako i lekarima i osiguravajućim kućama. Lekovi kao što su oksikontin i drugi lekovi na bazi opijuma imaju relativno dugu tradiciju korišćenja, s tim što su se do polovine devedesetih mahom i uglavnom koristili za relaksaciju bolova kod terminalnih stanja kao što su poslednji stadijumi kancera. Prekretnicu čini trenutak u kojem lekovi kao što su Oksikontin ili Vikodin (dobro poznat ljubiteljima serije House M.D) počinju da se, kao posledica velikih ulaganja u agresivnu marketinšku kampanju farmaceutske industrije, sve češće koriste za lečenje akutnog i hroničnog bola uz jasne podsticaje lekarima i zdravstvenom sistemu da krajnje ohrabrujuće nastupe ka promociji ovih lekova kao preporučenoj terapiji za najrazličitije vrste bolova.
Fentanil i zavisnički put kroz opioidnu krizu
Opijati, prirodni ili sintetički, vezuju se za opiodne receptore i njihove antagoniste u mozgu. Efekti opijuma i srodnih biljaka su civilizaciji poznati generacijama, a upotreba je u dvadesetom veku mahom bila strogo kontrolisana i vezana za teška medicinska stanja koja su zahtevala lečenje bola. Pored relaksacije bola, opijati aktiviraju i takozvane centre za nagrađivanje u mozgu otpuštajući dopamin što izaziva osećaj prijatnosti (high) kod korisnika. Klasičan put zavisnika koji svoju zavisnost započinju opijatima jeste prepisivanje leka kao što je Oksikontin ili Vikodin za hronični bol. Pacijentu se nakon upotrebe od samo nekoliko nedelja do par meseci razvija fizička navika na lek, kao i tolerancija, a u trenutku prestanka pristupa supstanci preko legalnog recepta, sada već osoba sa razvijenom zavisnošću od opijata biva prepuštena neregulisanom crnom tržištu. Tu su cene farmaceutskih lekova dovoljno visoke da se velika većina zavisnika ubrzo okreće ka heroinu, najjeftinijoj uličnoj zameni. Prvi talas opioidne krize je pre svega zahvatio populaciju koja je bila inicijalni korisnik jeftinih opijata na recept, pre svega belci, nižeg društvenog statusa, dok je posebno zabrinjavajuća činjenica da se u poslednjim godinama, uprkos smanjenju broja smrtnih slučaja od farmaceutskih opijata, i dalje povećava broj umrlih od heroina, a u zabrinjavajuće mnogo slučajeva u poslednje tri godine i fentanila. Fentanil je sintetički opijat, 50 puta jači od heroina , koji je od 2014. godine umešan i u do 50% predoziranja sa smrtnim ishodom u državama koje imaju ozbiljna žarišta u ovoj krizi kao što su Pensilvanija, Roud Ajlend ili Masačusets. Naime, zbog svoje niske cene (većina fentanila se proizvodi u laboratorijama širom Kine), fentanil je ubrzo postao jedna od glavnih supstanci koja se prodaje u zamenu za ili pomešana sa heroinom. Uzimajući u obzir da je zbog njene potentnosti u odnosu na masu gotovo nemoguće pravilno dozirati ovu supstancu, broj smrtnih ishoda u čitavim zajednicama korisnika koje dođu u kontakt sa ovim opijatom je jezivo visoka.
Kako dalje?
Vlada mora biti svesna da je uzročnik ovog problema u velikoj meri i prohibicija koja uspešno stvara crno tržište koje dalje kreira neplanirane posledice kao što su ogromna prisutnost fentanila koja izaziva na desetine smrti dnevno. Takođe, američki pravosudni sistem će morati da dosta ozbiljnije shvati svoju ulogu u nadgledanju sumnjivih saradnji regulatornih tela i korporacija, posebno kada su u pitanju nesrazmerne zakonske mere sa kojima se susreću oni koji su očigledno koristili benefite visokopozicioniranih regulatora sa farmaceutskom industrijom u ovom slučaju. Važno je pogledati i uspešne prakse i trendove koji dovode do pozitivnijih rezultata u rešenju problema zavisnosti od opioidnih sredstava. Studija u Koloradu, prvoj saveznoj državi koja je legalizovala kanabis, pronašla je pozitivnu korelaciju između legalnog tržišta kanabisa i smanjenja smrti uzrokovanih opijatima.[note]http://ajph.aphapublications.org/doi/abs/10.2105/AJPH.2017.304059?journalCode=ajph[/note] Države kao što su Švajcarska i Portugal su pre više godina počele sa programima u kojima se zavisnicima obezbeđuje bezbedna zamena igala i medicinskog materijala, uz priliku za dobijanje savetovanja i pomoći bez straha od krivičnog gonjenja. Ovakve mere su gotovo svuda gde su implementirane pomogle smanjenju kako broja korisnika, tako i broja krvno prenosivih bolesti, fatalnih predoziranja i stope kriminala.
Primeri Kolorada, Portugala, Švajcarske i drugih zemalja svedoče o humanijoj, razumnijoj i slobodnijoj politici prema opijatima. Umesto veza između regulatora i farmaceutskih kompanija koje su izazvale opioidnu krizu, ovakva politika nudi resocijalizaciju, odgovorniju upotrebu i lakše odbacivanje zavisnosti kroz sveobuhvatno saosećajniji odnos prema svima onima koji se bore sa zavisnošću od opijata, a u sećanje onima koji su tu bitku izgubili.